Žive od plakanja na sahranama

Profesionalne narikače u Gani zarađuju za život time što odlaze na sahrane i plaču za osoboma koje nisu poznavale, prenosi Bi-Bi-Si.

“Neki ljudi ne znaju da plaču. Neki ljudi, kada izgube bližnje, ne znaju kako da istovremeno pričaju i plaču. Ljudi dolaze po mene da idem na sahrane koje organizuju kako bih plakala umesto njih”, kaže Ejmi Dokli, koja sebe naziva “izvođačem radova na sahranama” (engl. funeral contractor).

Ona navodi da su ona i žene koje rade posao poput njenog “sve udovice”.

“Nakon što su nam muževi umrli, rešile smo da pomognemo onima koji ne mogu da plaču, da i oni zaplaču. Tako da, ako mi nismo tamo, njima neće dobro proći”, tvrdi Doklijeva.

Ona dodaje da su “neke sahrane velike, a ne normalne”.

“Tako da kada god smo pozvane i dođemo i vidimo kolika je sahrana, na osnovu toga određujemo cenu. To je normalna stvar. Svi ćemo jednog dana umremo”, poručila je profesionalna narikača.

Google AI će moći da predviđa smrt ljudi

Ubacivanje elektronskih zdravstvenih podataka u modele mašinskog učenja može značajno da poboljša preciznost predviđanja ishoda, navodi se u novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature.

Na osnovu eksperimenta u kome su korišćeni podaci iz dve bolnica u Sjedinjenim Američkim Državama, istraživači su uspeli da pokažu kako se pomoću algoritama mogu predvideti dužina ostanka pacijenta u bolnici, vreme kada će biti otpušten, ali i vreme kada će pacijent umreti.

Neuronska mreža, opisana u studiji, za predviđanje koristi ogromne količine podataka koje potiču iz medicinske istorije pacijenta, kao i ključnih parametara vezanih za njegovo zdravstveno stanje.

Sistem, pritom, može da obradi čak i rukom pisane tekstove, komentare i belješke sa starih kartona…

Algoritam slaže važne prethodne događaje iz medicinske istorije u vremenski sled događaja, što omogućava modelu mašinskog učenja da predviđa buduće ishode, među kojima je i vreme smrti, piše Futurism.

Postavlja se pitanje, kakva bi korist mogla da bude od ovoga?

Bolnice bi mogle da pronađu nove načine određivanja prioriteta kod nege pacijenata, bolje prilagođavaju terapije i otkrju hitne slučajeve ranije nego dosada. Računar bi tako mogao da rastereti zdravstvene radnike u preuzme veliki deo obrade podataka na sebe.

Veštačka inteligencija je već našla više načina primene u zdravstvu.

Nekoliko nedavno razvijenih algoritama moglo je da dijagnostifikuje rak pluća i bolest srca preciznije od ljudi lekara. Korišćena je i kod određivanja rizika od razvoja jedne od najčešćih bolesti oka, prenosi Tportal.

S druge strane, preusmeravanje ogromne količine osetljivih ličnih podataka u jedan prediktivni model u vlasništvu jedne od najvećih privatnih korporacija na svetu ne zvuči baš kao najprivlačnije rešenje.

Plaćamo li previše za smrt?

Kao što već znamo, organizacija sprovoda je jako skupa te se radi o veoma profitabilnom zanimanju. Budući da će ljudi uvijek umirati, uvijek će nam biti i potrebna pogrebna poduzeća, koja to itekako znaju iskoristiti i “nabiti” cijene svojih usluga.

To su primijetile i agencije za regulaciju tržišta u Ujedinjenom Kraljevstvu te su odlučili pokrenuti istragu 2 milijarde vrijednog tržišta pogrebnih usluga. Naime, kako piše The Guardian, vladina agencija Competition and Markets Authority (CMA), koja se bavi sprječavanjem i smanjenjem antikompetitivnih aktivnosti na tržištu, pokrenula je istragu kako bi vidjela naplaćuju li se građanima usluge pokapanja svojih voljenih previše. Točnije, istražuju koliko su se cijene pokopa i kremacije povećale proteklih godina. Osim toga, bavit će se i jasnoćom pruženih informacija, odnosno provjerit će koliko su zbunjujuće informacije pružene stanovnicima pri donošenju odluke o najboljoj opciji organizacije sprovoda.

– Klijenti koji “kupuju” sprovode žaluju za izgubljenom osobom i ne znaju koja je realna cijena sprovoda, što pružatelji usluga nerijetko iskorištavaju. Ovom su tržištu potrebne strože regulacije i bolja zaštita potrošača – objašnjava James Delay, izvršni upravitelj potrošačke grupe Fairer Finance.

Naime, prosječna cijena sprovoda u UK-u je oko 3.800 funti (oko 32.000 kuna), što ne uključuje dodatne troškove koji dolaze do iznosa od čak 2.000 funti više (oko 17.000 kuna). Prema The Guardianu, to je i više nego dupla cijena koju su potrošači plaćali u 2004.

Uz CMA, i Ministarstvo financija UK-a pokreće slično istraživanje, no ono je vezano uz plaćanje posmrtne pripomoći. Otprilike 1,3 milijuna Britanaca plaća posmrtnu pripomoć, što pogrebna poduzeća iskorištavaju.

– Razumno je da su ljudi veoma emotivni kada planiraju sprovod, a mi smatramo da je važno da im olakšamo ta teška vremena koliko god možemo – kaže tržišni upravitelj u CMA, Daniel Gordon.

Iako su ove istrage tek u početnim fazama, sama vijest o njihovom pokretanju prouzročila je i više od straha u kostima pogrebnih poduzeća. Naime, one su uzrokovale pad dionica Dignityja, jednog od najvećih pružatelja usluga sprovoda u Ujedinjenom Kraljevstvu, i to za nevjerojatnih 11 posto, a osim toga, pogrebna su poduzeća već počela svoje cijene činiti dostupnijima za potrošače.

https://www.theguardian.com/business/2018/jun/01/watchdog-to-probe-prices-and-confusing-information-in-2bn-funeral-market

Stanari pokojnike do sahrane drže usred zgrade!

KURŠUMLIJA – Profesorka likovne umetnosti Milena Vukajlović (36) nije dozvolila izlaganje pokojnika u zajedničkim prostorijama jedne stambene zgrade u Kuršumliji, opštini koja nema kapelu.

Skoro svi stanari te zgrade dozvolili su građanima da pokojnike izlažu u suterenu stambene zgrade jer u Kuršumliji nema kapele. U taj slučaj umešala se komunalna inspekcija, a na pomolu je i sudski epilog.
Milena Vukajlović rekla je da je u pitanju zajednička prostorija koja se nalazi na ulazu zgrade, ispod njenog stana i da u njoj stanari već duže vreme organizuju bdenje pokojnicima.

“To se pročulo po gradu, pa su počeli da dovoze pokojnike iz drugih naselja i drugih zgrada. Ispred ulaza postave poklopac sanduka i krstaču, a u prostoriji pokojnika. Onda, familija, komšije i prijatelji dolaze da izjavljuju sučešće i tu bude posluženje s pićem i hranom”, navela je ona.

Pokuašala je da se dogovori sa stanarima da se zabrani i spreči taj nesvakidašnji postupak, ali stanari to nisu prihvatili zbog čega je Milena Vukajlović podnela prijavu komunalnoj inspekciji.
“U razgovoru s njima, nije bilo šansi za dogovor. Saopštili su mi da je ta prostorija pogodna za bdenje, jer ima mokri čvor. Verovatno zbog kuvanja kafa, ali i kupanja pokojnika”, rekla je ona.

Komunalna inspekcija odmah nakon prijave donela je rešenje o zabrani korišćenja te prostorije u te svrhe. U rešenju piše: “Zabranjuje se stambenoj zajednici u ulici Topličkoj da vrši izlaganje posmrtnih ostataka preminulih osoba, u zajedničkim prostorijama”.

Vojislav Utvić (73), koji održava spornu zajedničku prostoriju i čuva ključeve od nje, kazao je da osuđuje Milenin postupak. Istakao je da su skoro svi stanari veoma ogorčeni zbog njene prijave. Upravnik zgrade podneo je žalbu, koju su potpisali svi penzioneri, stanari zgrade, komunalnoj inspekciji i zatražio da se rešenje poništi i dozvoli izlaganje pokojnika.
“Očekujemo da komunalnom inspektoru proradi savest ;i da poništi zabranu i donese pozitivno rešenje, i dozvoli nam da u ovoj prostoriji izlažemo pokojnike, jer zaista nemamo gde”, kazao je Utvić. Istovremeno, on kaže da su stanari saglasni da i dalje izlažu pokojnike, bez obzira ne zabranu komunalne inspekcije.

Stanarka Ranka Nešović (73) kaže da su svi stanari, penzioneri, složni i da će prekršiti odluku komunalne inspekcije.
’”Ne daj, bože, da neko umre, ali ovde će biti izložen jer nema gde na drugo mesto, i ne zanima nas nikakvo rešenje… Ne može Milena Vukaljović jedina da se buni zbog toga, jer smo mi većina koja je ovako odlučila”, kazala je Ranka Nešović.

U toj stambenoj zgradi ima 30 stanova, žive penzioneri, bivši radnici drvnog kombinata ŠIK Kopaonik. Milena Vukajlović kaže da su zaista svi penzioneri saglasni sa tom odlukom, dok ima podršku mladih stanara.
“Nije moralno ni prema pokojnicima, niti stanarima, ni komšiluku, a naročito prema deci, koja se tu stalno igraju. Ne dozvoljava mi moja profesija da se ne suprotstavim ovom nemoralnom činu”, kazala je ona i dodala da niko ne razmišlja o zdravstvenoj sigurnosti stanara, posebno dece.

Najavila je da će podneti tužbu protiv stanara, jer krše propisana pravila stanovanja u zajedničkoj zgradi. Inače, u Kuršumliji nema kapela, pa je običaj da se pokojnici do sahrane drže u kućama.

Cijena smrti u Hrvatskoj

Osim za život u Hrvatskoj, i za smrt dobivamo visoke račune, a kako bi dobili točan dojam o tome koliko zapravo košta umrijeti u Hrvatskoj, istražili smo i usporedili cijene u četiri najveća hrvatska grada, Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku.

Prvo bi trebalo razjasniti da su, prema Zakonu o grobljima, groblja komunalni objekti u vlasništvu lokalne samouprave, čime se isključuje mogućnost prava vlasništva nad grobnim mjestom. Fizičke i pravne osobe mogu biti korisnici grobnih mjesta i vlasnici tzv. nadgrobnog uređaja koji uključuje spomenik, pokrovnu ploču i druge elemente i opremu uređenog grobnog mjesta. Zbog toga osoba ne može prodati grobno mjesto, ali može sklopiti ugovor o trajnom ustupanju prava njegova korištenja. Ipak, ako se na grobnom mjestu nalazi nadgrobni uređaj, taj se ugovor mora dostaviti nadležnoj poreznoj upravi zbog plaćanja poreza prometa na nekretnine.

Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu, tzv. “porez na pokojnike”, čiju visinu određuje Uprava groblja, a ona ovisi o groblju i lokaciji tog grobnog mjesta. Grobna naknada se plaća za godišnje održavanje groblja, koje podrazumijeva hortikulturno uređenje i održavanje, odvoz smeća, održavanje cesta i staza, vodovodne i kanalizacijske mreže, te održavanje objekata, a njen se iznos kreće od nekoliko desetaka do nekoliko stotina kuna. Ukoliko grobna naknada nije plaćana deset godina, grob se smatra napuštenim te prestaje pravo korištenja i sva prava koja su upisana u grobnu evidenciju.

U Zagrebu je trajno ustupanje grobnog mjesta moguće samo na Markovom polju i to po cijeni 2.500 kuna + PDV. Grobna mjesta, grobnice i kazete na ostalim zagrebačkim grobljima morat ćete potražiti u oglasnicima i sklopiti ugovor s bivšim korisnicima tog mjesta.

Mirogoj je, naravno, najskuplje zagrebačko groblje. Ondje se cijene ustupanja grobnih mjesta i uređenih grobova i grobnica kreću od 24.000 do 160.000 kuna, a prosječna cijena uređenih grobova iznosi između 50.000 i 60.000 kuna. Ipak, ako želite vječno počivalište “u redu kod Tuđmana”, kako je navedeno u oglasu, morat ćete platiti 870.000 kuna. Grobovi, odnosno grobnice na udaljenijim grobljima su pristupačnija. Na Miroševcu su, primjerice, prosječne cijene grobova oko 30.000 kuna.

U Rijeci su cijene nešto drukčije i ondje uređene grobnice stoje između 40.000 i 80.000 kuna, pri čemu je najskuplje groblje Trsat. Međutim, Rijeka je jedan od rijetkih gradova u Republici Hrvatskoj koji svojim građanima, koji iz financijskih ili drugih razloga ne mogu ili ne žele kupiti grobno mjesto, omogućava sahranu na općem polju na Centralnom gradskom groblju Drenova, a komunalno društvo Kozala za određenu skupinu socijalno ugroženih građana gradsko osigurava i osnovnu pogrebnu opremu.

Na splitskom Lovrincu najniža cijena grobnog mjesta iznosi oko 1.300 kuna, a uz izgradnju grobnice i kameno klesarske radove ona može dostići iznos od 64.652 kune. Ako želite grobnicu u nišama, potrebno će biti izdvojiti između 19.500 i 37.000 kuna.

Grobno mjesto na koje Grad Osijek daje pravo korištenja stoji 1.875 kuna, a najskuplje groblje je Svete Ane gdje uređena grobnica košta do 100.000 kuna, dok se na Centralnom groblju te cijene kreću od 10.000 do 67.000 kuna.

Nadalje, pri kupnji grobnog mjesta bez groba/grobnice treba imati na umu troškove nadgrobnog uređaja. Betonski okviri grade se po cijeni od otprilike 2.500 kuna, a za grobnicu je potrebno izdvojiti oko 15.000 kuna. Cijena nadgrobnih spomenika ovisi o njihovom materijalu, dimenzijama i složenosti gradnje, a koštaju od 5.000 kuna naviše + graviranje. Cijene gravure kreću se od 20 do 140 kuna po slovu, a ona ovisi o fontu slova. Trebalo bi napomenuti da i ovo tržište ide u korak s tehnološkom revolucijom te se danas mogu kupiti i digitalni nadgrobni spomenici, a njihova cijena je prava sitnica, 3.000 eura + PDV.

Osim grobnog mjesta, groba/grobnice, u “cijenu smrti” ulaze i troškovi poput lijesa, ukopa i sprovoda.

Cijene lijesova ovise o njihovom materijalu, izradi i kvaliteti, a kreću se od 1.500 do 22.000 kuna. No, potrebno je još kupiti i garnituru za lijes s cijenom između 140 i 540 kuna, ukrasni križić koji također košta od 140 do 540 kuna, nadgrobni znak u vrijednosti od 185 do 325 kuna, osmrtnice za desetak kuna i osmrtnice u dnevnim novinama po cijeni oko 300 kuna. Kada se sve zbroji, najjeftinija varijanta iznosi 2.275, a najskuplja 23.715 kuna.

Osim toga, treba platiti i prijevoz pokojnika, što ćete, ako prevozite unutar Hrvatske, platiti između tri i sedam kuna po prijeđenom kilometru (ovisno o gradu i prijevozniku), a za inozemni prijevoz morat ćete izdvojiti oko sedam kuna po kilometru.

U to još treba uračunati i cijenu samog ispraćaja i ukopa koji ovise o načinu i mjestu ukopa, grobu ili grobnici te o razini ugovorene usluge, a cijene se kreću od 700 do 3.500 kuna.

Dodatni troškovi
Ako želite i svećenika na obredu, izdvojit ćete još barem 200 kuna, a za misu zadušnicu dodatnih 50 kuna. Sve izvan navedenog, poput glazbe, oblačenja, brijanja i umivanja pokojnika, cvijeća i karmina, povećava troškove. Cijena glazbe, primjerice, ovisi o broju izvođača, a njihove cijene se kreću između 300 i 2.300 kuna, dok oblačenje pokojnika stoji između 75 i 400 kuna.

S druge strane, ako se odlučite za kremiranje, financijski ćete proći puno bolje nego standardnim ukopom. Ipak, trebalo bi naglasiti da ovu opciju imaju samo Zagrepčani budući da je Zagreb jedini hrvatski grad s krematorijem. Stanovnici ostalih gradova moraju platiti prijevoz svojih pokojnika do zagrebačkog krematorija.

Kazete za urne su naravno jeftinije od klasičnih grobova i njihove cijene na zagrebačkim grobljima kreću se od 7.500 do 10.500 kuna. U Rijeci pretinac za urnu stoji od 5.000 kuna, a na splitskom Lovrincu gradnja zidnih grobnica košta oko 3.500 kuna. U Osijeku ne postoji posebno mjesto za odlaganje urni, već se one polažu u grobnice, grobne okvire ili humke.

Najjeftiniju urnu možete kupiti za stotinjak kuna, a njihova prosječna cijena iznosi oko 500 kuna. Lijesovi za kremiranje su nešto jeftiniji od klasičnih lijesova i koštaju oko 1.400 kuna. Osim urne i lijesa, potrebno je platiti samu kremaciju što stoji 1.100 kuna. Uz navedeno, u ovakvu “cijenu umiranja” treba uračunati i troškove ispraćaja, ukopa i sve ranije spomenute troškove. U konačnici, cijene kremacije i ispraćaja kreću se od 6.000 kuna naviše.

Ipak, postoji i jeftinija opcija. Kod kremiranja nije nužno kupovati kazetu niti organizirati ukop. Zagrebački krematorij i riječko groblje Drenova nude mogućnost prosipanja pepela u Gaju urni u Zagrebu, odnosno na polju sjećanja u Rijeci.

Kada se sve podvuče, ne samo da umrijeti u Hrvatskoj nije jeftino, nego je veoma skupo. Zbog toga mnoga pogrebna poduzeća i pružaju mogućnost otplate svojih usluga na rate, a mnogi građani već za života uplaćuju posmrtnu pripomoć.

Izvor: Jutarnji list

Kina: Striptiz na sahrani

Kineske vlasti pokrenule su akciju protiv bizarnog običaja izvođenja striptiza na sahranama. Vlasti tvrde da on narušava “društveni moral”, što predstavlja veliki problem naročito u ruralnim područjima.

Burleskni šou koji izvode profesionalne striptizete navodi brojne ožalošćene da na sahranu svojih bližnjih pokazuju svoje porodično bogatstvo, što je poslednjih godina postalo veoma često.

U poslednjih mesec dana vlasti se posebno fokusiraju na “striptiz i ostale opscene i pornografske predstave” koje se izvode na sahranama, venčanjima i drugim tradicionalnim javnim okupljanjima, saopštilo je kinesko Ministarstvo kulture.

Vlasti su u dva navrata, 2006. i 2015. godine, bezuspešno, pokušavale da stanu na kraj ovom lascivnom “običaju”. Druga akcija se čak proširila na 19 gradova u četiri kineske provincije.

Nova kampanja apeluje na ljude da pozovu specijalnu “hotlajn” telefonsku liniju, kada primete “nedolično ponašanje na sahrani” i da prijave počinioce, za šta sledi “podsticajna finansijska nagrada”.

Vlasti posebno imaju “pik” na plesnu grupu “Crvena ruža”, koja se istakla svojim burlesknim nastupima, posebno jednim iz 2015. godine, kada su na sahrani u provinciji Hebei, jedan tradicionalni kineski ples ispratili ne tako tradicionalnim skidanjem odeće.

Vođa ove grupe, poznata po prezimenu Li, provela je 15 dana u pritvoru, a morala je i da plati novčanu kaznu od 70.000 juana (oko 11.300 dolara).

Porezom država uzima 40 posto posmrtnine

Ako ste obitelj članice ili člana neke neprofitne udruge koja vam nakon smrti te članice ili člana, u tim teškim trenucima za obitelj želi pomoći određenim novčanim iznosom (posmrtninom), država će oporezovati, odnosno uzeti čak 40% tog iznosa jer ga smatra drugim dohotkom. Proizlazi to iz odredbi početkom ove godine donesenog novog Zakona o porezu (članak 8. stavak 9.) koje su prošle prilično neprimjetno, ali su s vremenom i primjenom pokazale svu svoju apsurdnost i nehumanost.

– Sad se postavlja i pitanje samog smisla posmrtnine jer u ovom slučaju ispada da se u trenucima nečije smrti gotovo pa podjednako pomaže i obitelji umrloga i državi. Uz to što je bešćutna, ovo je i nakaradna i tragikomična mjera – ljutito i razočarano kazao nam je član jedne udruge kojeg čudi da je, kako je dodao, ovakav prijedlog zakonskog oporezivanja “umrlog” nekome uopće i mogao pasti na pamet. Slično razmišlja i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

– Možda će grubo zvučati, no to je pomalo suludo. Naime, ako želimo biti društvo koje je osjetljivo na pojedinca i trudimo se cijelo vrijeme upravo takvima prikazati, ako znamo da naši građani u raznim prigodama pokazuju osjetljivost za ljude u potrebi i nevolji kroz različita javljanja i sudjelovanja u humanitarnim akcijama bilo kojeg tipa, onda bismo i kod takvih stvari kakve su novčane potpore u trenutku nečije smrti trebali prepoznati plemenitu ljudsku namjeru i ne birokratizirati. Čini mi se da se ovdje radi o birokratskoj navici koja je nadvladala humanost samog poteza. Mislim da je svima jasno da nitko ne prima takvu vrstu potpore i pomoći iz luksuza, nego iz potrebe te pri dubokoj tuzi i bolu. A sad se odjednom pojavljuje država koja uzme čak 40% takve potpore, a koja je dana samo i isključivo sa svrhom da pomogne nekome u potrebi, i to doista u posebnoj potrebi – kazao je Sever. Iscrpljene obitelji On napominje da danas ne treba posebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko prethodi još i kraća ili dulja bolest, što je obitelj ionako izložilo dodatnim troškovima pa je ovakva kolegijalna novčana pomoć nasušno potrebna kako bi obitelj umrlog financijski lakše prebrodila vrijeme nakon njegove smrti. Iako smo pitanja o ovoj temi uputili i Ministarstvu financija te Poreznoj upravi, do roka za pisanje teksta odgovore nismo dobili.

Izvor na: https://www.vecernji.hr/vijesti/posmrtnina-kresimir-sever-sindikati-1212419

Granica Srbije i BiH prelazi posred groba u Sastavcima!

U pribojskoj mesnoj zajednici Sastavci nalazi se “ostrvo” Međurečje – teritorija koja pripada Republici Srpskoj, odnosno BiH, koja je sa svih strana opkoljena Srbijom.
Podeljena su i neka groblja, poput onog u zaseoku Olandići, gde pokojnici počivaju u dve države.

Selo Sastavci je udruženo čudo geografije, fizike, politike, istorije… Takvo može samo na Balkanu da vaskrsne. Sastavci su bosansko ostrvo koje je sa svih strana okruženo Srbijom i nalazi se pod administrativnom upravom Srbije.

Pre minulog rata u Bosni selo Sastavci je sastavljalo ljude, a danas ih rastavlja. Čudno iscrtana granična linija između Srbije i BiH podelila je u ovom selu braću, komšije, groblja, mostove… Jedan brat, iz jedne kuće, ima ličnu kartu izdatu u Rudom (Republika Srpska), a drugi brat je izvadio u Priboju.

“Ovuda je granica, ovo tamo je Srbija, a ovamo Bosna. Od ovih sahranjenih pola ih je u Srbiji, a pola u Bosni. Ovi Bosanci Avramovići su svi sahranjeni u Srbiji, a mi Srbi pola u Srbiji pola u Bosni” priča nam Sveto Vilotić, iz zaseoka Olandići u MZ Sastavci, čiji je predsednik.

Izvor: Kurir