Monthly Archives: November 2015

KiM: Korov toliki da ne znamo gde su grobovi

Nekoliko stotina Srba jutros je uz pratnju Kosovske policije, na Zadušnice, posetilo pravoslavno groblje u južnom delu Kosovske Mitrovice i u Đakovici. .

Srbi su do groblja, u južnom delu Mitrovice koji je nastanjen albanskim stanovništvom, stigli organizovano autobusima koje je pratila policijska patrola i privatnim automobilima. Incidenata nije bilo.

Tek poneki čitav spomenik, grobovi oskrnavljeni, biste odnete – to je slika koja je i ovaj put dočekala sve koji su došli da upale sveće za pokoj duša preminulih rođaka i prijatelja.

Na groblju u južnom delu Kosovske Mitrovice kapela koja je bila uništena, obnovljena je nedavno.

Na tom groblju više od 70 odsto nadgrobnih spomenika je nakon završetka sukoba 1999. godine porušeno ili oskrnavljeno.

Osim toga, oko 50 raseljenih Srba iz Đakovice obišlo je na Mitrovdanske zadušnice pravoslavno groblje u naselju Piskote u Đakovici.

Predstavnik raseljenih Đokica Stanojević izjavio je agenciji Beta da je bilo veliko interesovanje za obilazak starog srpskog pravoslavnog groblja, ali da je zbog trenutne situacije odlučeno da to groblje danas obiđe samo pedestak raseljenih u jednom autobusu.

“Mi jednostavno tražimo od nadležnih da nam omoguće verske slobode i slobodu kretanja kako bi mogli da na verske peraznike obilazimo grobove svojih predaka i obnovljeni manastir u našem gradu Đakovici”, rekao je Stanojević.

On je dodao da raseljeni iz Đakovice očekuju da će i njima kao i svim drugim raseljenima, međunarodna zajednica i kosovske vlasti omogućiti povratak na svoja imanja i obnoviti razrušene domove kako bi mogli da se vrate i žive normalno na svojoj imovini.

Pomen upokojenima služio je otac Petar iz srpskog pravoslavnog manastira Visoki Dečani.

Raseljeni su rekli da je groblje toliko zaraslo u korov da ne mogu da pronađu grobove svojih upokojenih srodnika.

Oni su fotografisali polomljene nadgrobne spomenike kako bi ih pokazali onim sugrađanima koji danas nisu mogli da dođu, da bi mogli da ih poprave.

Posle obilaska groblja predviđeno je da raseljeni Srbi obiđu i obnovljeni srpski pravoslavni manastir Uspenje Presvete Bogorodice u nekadašnjoj Srpskoj ulici Đakovici, da bi i tamo zapalili sveće na Mitrovdanske zadušnice.

Raseljeni su pre dolaska u Đakovicu obišli i srpski pravoslavni manastir Visoki Dečani gde su prisustvovali jutarnjem bogosluženju.

Autobus sa raseljenim Đakovičkim Srbima od administrativnog prelaza prate jake snage Kosovske policije, a u autobusu su i savetnici iz kosovskog ministarstva za zajednice i povratak.

U Đakovici je pre rata 1999. godine živelo između 10.000 i 12.000 Srba, a prema rečima raseljenih, danas u manastiru Uspenje Presvete Bogorodice žive samo četiri stare monahinje i iskušenice.

Obiđite grobove i zapalite sveće!

Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas obeležava Zadušnice, dan koji je posvećen molitvama za umrle rođake i prijatelje.

Današnje Zadušnice nazivaju se Mitrovske ili jesenje, jer prethode velikom crkvenom prazniku Svetom velikomučeniku Dimitriju – Mitrovdanu, koji se uvek obeležava 8. novembra.

U spomen na subotu posle Raspeća i Hristov silazak u ad, crkva je četiri subote u godini posebno namenila molitvama za duše umrlih.

Pored Mitrovskih Zadušnica, postoje još i velike ili zimske Zadušnice, koje su uoči mesnih poklada, pred Vaskršnji (Časni) post, zatim letnje ili Duhovske, koje su pred Svetu Trojicu (pedeseti dan po Vaskrsu), dok su uoči Miholjdana (12. oktobra) Miholjske Zadušnice.

Takođe, poseban dan kada treba posetiti grobove svojih najmilijih Crkva je odredila i Pobusani ponedeljak, osmi dan od Vaskrsa. Prema narodnim običajima, tog dana se uređuju grobovi, a na humkama se ostavljaju crvena jaja, kao simbol vaskrsenja i večnog života.

Na Zadušnice se odlazi na groblje, pale se sveće, obavlja se parastos ili pomen, osveštava se žito i uređuje grob. Ko ne može najmilijima da ode na grob, trebalo bi sveću da zapali u crkvi.

Sveštenstvo SPC na Zadušnice pominje i reči Svetog Jovana Zlatoustog koji je besedio ovako: Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih.

MOLITVA ZA POKOJNE

Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni,
i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje,
hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora,
odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje,
gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje.

Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima,
i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš,
i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim,
i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i uvekove vekova.

Amin.

Krađe s grobova

Kamo ide ovaj svijet? Zapitao se to čitatelj, a s njim i ja nakon što mi je ispričao doživljaj svoje rođakinje.

Naime, što? Vremena se mijenjaju. I nekad se na Sve svete išlo na groblje, čistili su se grobovi i ostavljalo svježe cvijeće. Na groblje se išlo i na Dušni dan, a ako si trebao obići više grobalja obavio si to dan prije Svih svetih ili kad si već stigao.

Danas, barem tjedan dana prije Svih svetih, grobovi se čiste i uređuju, pale se svijeće, a na Sve svete se grobljem šeće. Obilaze se svoji, ali i pokojni prijatelji, susjedi, znanci…
Ne mali broj ljudi neugodno se iznenadi kad na Sve svete dođe do svog obiteljskog groba, a na njemu nema cvjetnog aranžmana koji su koji dan prije tu ostavili, nema čak ni svijeća koje su zapalili.

Nešto slično dogodilo se čitateljevoj rođakinji na zagrebačkom Mirogoju. Uredila je grob prije nekoliko dana i mislila da mirno čeka Sve svete. Obišla je još neki grob poznatih i za desetak minuta se vratila do groba svoje obitelji. Grob je bio bez cvjetnog aranžmana koji je sama napravila i bez zapaljenih svijeća.

Da se cvijeće krade s grobova to sam čula i čitala, ali kako preprodati već zapaljene svijeće – onako retorički pitam čitatelja. A on meni: „U onoj se gužvi sve proda. Pa bi li vi pri kupovini otvarali lampaše da vidite jesu li već paljeni?. Ne bi, a kad dođete do groba i to primijetite, već je kasno.“

Podsjetila me ta priča na doživljaj koji mi je prije nekoliko dana ispričala moja prijateljica Mirjana. Njezinom dobrom znancu umro je netko vrlo blizak pa je već dan ili dva poslije sprovoda krenuo na grob (opet Mirogoj). Približavajući se grobu ugledao je nepoznatog čovjeka kako stoji ispred groba. Pokušao se sjetiti poznaje li čovjeka odnekle i u tom času vidi kako čovjek uzima buket cvijeća s groba i krene mu ususret. Mirjanin znanac pozdravi nepoznatog i pita ga prilično opušteno kamo će. Neznanac je jednako opušteno odgovorio da ide „nosi cvijeće svojima, tu, malo dalje“. Sad se više Mirjanin znanac nije mogao suzdržati nego je udario kradljivca.

Obje priče prisjetile su me na razgovor s „mojim“ cvjećarom na groblju. Kako redovito kod njega kupujem cvijeće, uvijek razmijenimo i pokoju rečenicu tipa „Kako ste?“ i „Što ima novog?“ Jednom smo spomenuli krađu cvijeća s grobova, jer mu se netko netom prije požalio. Taman sam krenula čuditi i osuđivati krađu kad mi cvjećar kaže: „Znam neke ljude koji su fakultet završili zahvaljujući cvijeću s grobova.“ Moj izraz lica potaknuo je cvjećara da mi objasni: „Što mislite odakle su one ruže i drugo cvijeće koje van nude za večerom u zagrebačkim restoranima?“

Što reći na to? Pozdravila sam čovjeka i otišla sa svojim mislima.
Zašto su krađe danas na grobljima češće i bezobraznije nego ikad? Mogući odgovor da je za to kriva gospodarska kriza potpuno mi je neprihvatljiv. Čak bih ruku u vatru dala da onaj tko je kruha gladan neće posegnuti za cvijetom s groba. On ga nema kome ni prodati.
Je li za krađe kriva naša ovisnost o konzumerizmu i s pretjerivanjem u uređivanju grobova i k tome tjedan pa i više dana prije Svih svetih, pa je laka zarada ponuđena kao na pladnju?
Kako god, nikakav razlog ili opravdanje za krađu s groba nije moguće naći, a emocionalna šteta je nemjerljiva.

Izvor: blog večernji