Category Archives: Države

Robot za vođenje pogrebnih obreda

Jedna japanska kompanija dala je novu ulogu humanoidnom robotu SoftBanka, nazvanom “Peper”, a to je uloga budističkog monaha za vođenje pogrebnih obreda tako da se sada u tu svrhu umesto sveštenika može da unajmi robot.
Na sajmu pogrebne industrije “Life Ending Industry Expo” u Tokiju bio je izložen robot koji je pevao sutre kompjuteriziranim glasom dok je udarao u bubanj.

Kompanija Nissei Eco napravila je softver za pogrebe za “Peppera”, robota koga je predstavio SoftBank Group Corp. 2014.
Japansko stanovništvo sve je starije i mnogi budistički sveštenici primaju manju finansijsku pomoć od svojih zajednica tako da su neki od njih prisiljeni potražiti dodatne poslove, izjavio je Mičio Inamura, savetnik kompanije Nisei.

Robot za pogrebe mogao bi da “uskoči” kada sveštenik nije dostupan, smatra on. Osim toga, najam ovog robota košta manje od 50.000 jena (oko 380 evra) po sahrani u poređenju s više od 240.000 jena (oko 1800 eura) koliko košta sveštenik. Robot još nije dobio ponudu za posao.

Plešu sa sandukom na ramenim

Novi trend koji se poslednjih godina pojavio u Gani unosi makar malo radosti u inače tužan događaj i pritom ispraća pokojnike sa stilom.
SAHRANE u Gani su manje sumorne zahvaljujući nosačima kovčega koji izvode ples dok nose pokojnika.

Porodice preminulih često angažuju živopisne plesače u uniformama da izvedu komplikovanu koreografiju koja podrazumeva okretanje i padanje na zemlju, a čak se i pretvaraju da im ispada sanduk. Sve ovo se odvija pred oduševljenom i ožalošćenom publikom dok kovčeg sa stilom ide ka raki praćen trubačima i bubnjarima.
– Kada nam se obrate klijenti pitamo ih da li hoće ozbiljnu varijantu ili bi hteli da napravimo predstavu – objašnjava vođa trupe Bendžamin Aidu, prenosi BBC.

Okupljeni se često pridruže veselim plesačima tako da deluje da im je makar na trenutak lakše.
– Ovi ljudi igraju dok ispraćaju naše voljene na večni počinak, pa sam zato rešila da uz ples pošaljem svoju majku da upozna Tvorca – zadovoljna je uslugom jedna od ožalošćenih.
Bendžamin je ovom kreativnom idejom uspeo da zaposli više od 100 mladića i devojaka i kaže da se na taj način uspešno bori protiv nezaposlenosti.

Na grobu žene zasadili povrće

Na grobu Elvire Economou-Babić u Valpovu, koja je sahranjena 1987. godine, nepoznata je osoba zasadila povrće koje redovno održava. Njezin sin već neko vrijeme nije bio na grobu, ne zna tko je posadio ovaj bizaran vrt, a ljudi koji upravljaju tim grobljem ne znaju ništa. Ili ne žele reći, prenosi 24sata.
Vrt je dugačak svega metar i pol, a na njemu su uredno zasađeni: mladi luk, rotkvice, mrkva, salata… Ne nalazi se na skrivenom mjesto, štoviše zapravo je jedan od prvih grobova koji se nalazi u dijelu groblja gdje su moderne, kamene i mramorne grobnice. Od cvijeća se na njemu nalazi jedino ruža.

Uprava poduzeća Urbanizam d.o.o., koja je zadužena za upravljanje grobljem, nije htjela reći tko je za vrt zadužen, jer to ne smiju po zakonu, ali mještani Valpova znaju kome on pripada s obzirom na to da su supružnici Economou-Babić bili dobro poznati u svom mjestu za života.
Izvor: 24 sata

Otapanje mrtvih – novi trend pogrebnog biznisa

Samo desetak pogrebnih društava na svijetu odlučilo je iskoristiti ovu najmoderniju tehnologiju.
Nedugo prije smrti Roberta Klinka, njegova supruga došla je do obližnjeg pogrebnog društva. Bob je umirao od raka i htio je da njegovo tijelo kremiraju i Judi Olmsted mu je htjela ispuniti želju. Bradshaw Celebration of Life Center ponudio joj je jednu novu opciju: zelenu kremaciju u kojoj lužnata otopina kalijevog hidroksida razgrađuje tijelo do kosti. Isprva se premišljala, ali kasnije je pristala. Bradshaw je jedan od tek 14 pogrebnih društava na svijetu koje nude tu “ekološku” opciju, piše BBC. A lužnata hidroliza postala je pravi hit među njihovim mušterijama i kažu da se tek 20% ljudi odluči na klasičnu kremaciju spaljivanjem. Reporterima britanske tv kuće omogućili su pristup čitavom procesu novog načina kremiranja. Stroj se nalazi u podrumu i koštao je oko 750.000 dolara. “Mogli smo i manje novca potrošiti, ali bili smo uvjereni da trebamo uložiti više novca zato što smo bili prvi u okolini i među prvima u državi”, ispričao je Jason Bradshaw.

Ekipa BBC-a imala je i sreću što su im dopustili da gledaju jednu takvu kremaciju. Mogli su vidjeti kako Jason i njegov kolega David Haroldsen dovoze tijelo u prostoriju gdje se nalazi “probavljač tkiva”, kako je popularno nazvan stroj za hidrolizu. Pažljivo podižu tijelo i postavljaju ga na plohu koja će mu biti posljednje počivalište. Na samom stroju nalazi se ekran s četiri gumba: otključavanje, test, ciklus, zaključavanje. Jason zatvara vrata i pritišće gumb “zaključavanje” i stroj se zaključava. Zatim stisne gumb “ciklus” koji počinje čitav proces razgradnje tijela. On pojašnjava da stroj vagne svako tijelo i automatski proračuna koliko treba dodati kalijevog hidroksida u vodu da bi se tijelo uspješno razgradilo. “Otprilike je to deset posto kalijevog hidroksida”, priča Bradshaw. Na kraju otopina ima pH vrijednost od oko 14 i zagrijava se na 152 stupnja Celzijeva, ali zato što je pod visokim pritiskom, ta voda nikad ne počne vriti.

Proces koji na groblju može potrajati desetljećima, u stroju je gotov za tri do četiri sata. Nakon isteka tog vremena, od tijela su ostale samo kosti. Ostatak tkiva nalazi se u prozirnoj lužnatoj otopini nalik čaju koja završava u kanalizaciji. Upravo to što sastavni dijelovi neke osobe završe u kanalizaciji predstavlja jedan od najvećih razloga zašto se neki ljudi protive takvoj kremaciji. Do sad je kroz tu ustanovu prošlo oko 1.100 tijela, svakog dana prosječno jednu kremaciju odrade. Brojke pokazuju da će neke zapadne države morati uskoro mijenjati načine pokapanja mrtvih. Diljem svijeta oko 150.000 ljudi umre svakog dana, a u nekim državama već sada nedostaje ukopnih mjesta. Neki dijelovi Londona prestali su pokapati mrtve na lokalnim grobljima, a neki su se okrenuli prekapanju grobova. Stara tijela spuštaju niže u zemlju, a nove stavljaju na gornju stranu.

Pokojnici više neće moći da “primaju” penziju

S punom primenom Zakona o opštem upravnom postupku od 1. juna, upisivanje u matičnu knjigu umrlih automatski će se prosleđivati sudovima i PIO fondu, tako da država odmah prestaje isplatu penzija, izjavila je danas ministarka državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić.

“Tako da ni građani više nemaju problem da ne znaju da treba i PIO fond posebno da obaveste o nečijoj smrti, pa nastavljaju da primaju penzije, pa moraju da ih vraćaju sa kamatom, a država ima gubitke”, rekla je Brnabić novinarima.

Uz to, napominje, to će se automatski povezivati i sa biračkim spiskom, tako da će svaka promena u matičnim knjigama biti odmah “oslikana” u jedinstvenom biračkom spisku

Pobusani ponedeljak

Obiđite grobove najmilijih i upalite im sveću, a za dušu farbano jaje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju osmi dan po Vaskrsu – Pobusani ponedeljak, koji se još naziva i Vaskrs za mrtve.
Naime, u ponedeljak po vaskršnjem ponedeljku, običaj je da se pobusaju grobovi, što znači uredi, očisti od korovskog rastinja, busenje na humkama. Zato se ovaj dan naziva Pobusani ponedeljak (negde i pobušeni ponedeljak). Pobusani ponedeljak je pokretni praznik pravoslavne crkve posvećen mrtvima. Toga dana, po narodnom verovanju i običaju, treba “pobusati” grobove umrlih srodnika busenjem sa zelenom travom.

U Gruži se on smatra vaskrsom pokojnika, te svako daje pomen i sprema za dušu svojim umrlim precima i srodnicima. Uz prekađivanje grobova, na pobusani ponedeljak se pale sveće pokojnicima, za čiju se dušu dele šarana vaskršnja jaja. Po svemu, ovaj dan ima svojstva zadušničkog dana.
U većini krajeva Srbije, na ovaj dan se kao na Zadušnice izlazi na groblja, pale se sveće, uređuju grobovi, a sveštenici drže parastose i pomene za pokoj duše. Veruje se da je ovaj stari običaj poreklom ruski.

Na groblja bez automobila
JKP “Pogrebne usluge” apeluju na građane da za odlazak na groblje u pobusani ponedeljak, 24. aprila, umesto svojih automobila koriste gradski prevoz. Toga dana na svim grobljima neće biti dozvoljen ulazak automobila od 7 do 15.30 časova. Kapije za ulaz motornih vozila biće otvorene od 15.30 do 19 časova. Na Novom, Zemunskom i Topčiderskom groblju je na snazi potpuna zabrana ulaska za automobile.

Pravoslavni vernici obeležavaju Zaklopitu subotu

U Levču i Temniću ova subota naziva se zaklopitom, a pre svih svetkovale su je žene, dok su muškarci to označavali na neobičan način, naime – na današnji dan se niko nije brijao i šišao.

Subota je inače, po narodnom određenju, udovički ili mrtvački dan i posvećena je prevashodno pomenu mrtvih, a Zaklopita subota, kao dan posvećen pokojnicima, ima naglašen mrtvački karakter, što se vidi i po nešišanju i nebrijanju muškaraca.

Treba imati u vidu da su, izuzev subote, nazivi svih dana u nedelji slovenskog porekla. Reč subota je pozajmljena iz jevrejskog jezika, gde glasi “šabat” (ili sabat), a znači: pokoj, mir, odmor, a u jevrejski jezik je ušla iz asirskog jezika.

Na osnovu ove posuđenice je izgrađeno mišljenje da je, verovatno, stara slovenska nedelja bila šestodnevna.

Međutim, s druge strane, postoje vrlo jasni dokazi da su Sloveni imali sedmodnevnu ne-delju, pogotovu ako se imaju u vidu njihova astronomska znanja i upravljanje prema Mesečevim menama. Stoga je prihvatljivije gledište da je naziv za subotnji dan izbegavan, jer je (kao npr. bezi-mena nedelja) pripadao božanstvu smrti ili podzemnog sveta.