Krađe s grobova

Kamo ide ovaj svijet? Zapitao se to čitatelj, a s njim i ja nakon što mi je ispričao doživljaj svoje rođakinje.

Naime, što? Vremena se mijenjaju. I nekad se na Sve svete išlo na groblje, čistili su se grobovi i ostavljalo svježe cvijeće. Na groblje se išlo i na Dušni dan, a ako si trebao obići više grobalja obavio si to dan prije Svih svetih ili kad si već stigao.

Danas, barem tjedan dana prije Svih svetih, grobovi se čiste i uređuju, pale se svijeće, a na Sve svete se grobljem šeće. Obilaze se svoji, ali i pokojni prijatelji, susjedi, znanci…
Ne mali broj ljudi neugodno se iznenadi kad na Sve svete dođe do svog obiteljskog groba, a na njemu nema cvjetnog aranžmana koji su koji dan prije tu ostavili, nema čak ni svijeća koje su zapalili.

Nešto slično dogodilo se čitateljevoj rođakinji na zagrebačkom Mirogoju. Uredila je grob prije nekoliko dana i mislila da mirno čeka Sve svete. Obišla je još neki grob poznatih i za desetak minuta se vratila do groba svoje obitelji. Grob je bio bez cvjetnog aranžmana koji je sama napravila i bez zapaljenih svijeća.

Da se cvijeće krade s grobova to sam čula i čitala, ali kako preprodati već zapaljene svijeće – onako retorički pitam čitatelja. A on meni: „U onoj se gužvi sve proda. Pa bi li vi pri kupovini otvarali lampaše da vidite jesu li već paljeni?. Ne bi, a kad dođete do groba i to primijetite, već je kasno.“

Podsjetila me ta priča na doživljaj koji mi je prije nekoliko dana ispričala moja prijateljica Mirjana. Njezinom dobrom znancu umro je netko vrlo blizak pa je već dan ili dva poslije sprovoda krenuo na grob (opet Mirogoj). Približavajući se grobu ugledao je nepoznatog čovjeka kako stoji ispred groba. Pokušao se sjetiti poznaje li čovjeka odnekle i u tom času vidi kako čovjek uzima buket cvijeća s groba i krene mu ususret. Mirjanin znanac pozdravi nepoznatog i pita ga prilično opušteno kamo će. Neznanac je jednako opušteno odgovorio da ide „nosi cvijeće svojima, tu, malo dalje“. Sad se više Mirjanin znanac nije mogao suzdržati nego je udario kradljivca.

Obje priče prisjetile su me na razgovor s „mojim“ cvjećarom na groblju. Kako redovito kod njega kupujem cvijeće, uvijek razmijenimo i pokoju rečenicu tipa „Kako ste?“ i „Što ima novog?“ Jednom smo spomenuli krađu cvijeća s grobova, jer mu se netko netom prije požalio. Taman sam krenula čuditi i osuđivati krađu kad mi cvjećar kaže: „Znam neke ljude koji su fakultet završili zahvaljujući cvijeću s grobova.“ Moj izraz lica potaknuo je cvjećara da mi objasni: „Što mislite odakle su one ruže i drugo cvijeće koje van nude za večerom u zagrebačkim restoranima?“

Što reći na to? Pozdravila sam čovjeka i otišla sa svojim mislima.
Zašto su krađe danas na grobljima češće i bezobraznije nego ikad? Mogući odgovor da je za to kriva gospodarska kriza potpuno mi je neprihvatljiv. Čak bih ruku u vatru dala da onaj tko je kruha gladan neće posegnuti za cvijetom s groba. On ga nema kome ni prodati.
Je li za krađe kriva naša ovisnost o konzumerizmu i s pretjerivanjem u uređivanju grobova i k tome tjedan pa i više dana prije Svih svetih, pa je laka zarada ponuđena kao na pladnju?
Kako god, nikakav razlog ili opravdanje za krađu s groba nije moguće naći, a emocionalna šteta je nemjerljiva.

Izvor: blog večernji

Leave a Reply